Pergamonski Muzej jedan je od najvažnijih arhitektonskih muzeja na svijetu. U središnjoj galeriji rekonstruirana je zapadna strana Pergamonskog oltara - mramorna građevina koja datira između 194. i 156. godine p.n.e. Velik plato izdignut u vis s pet stepenica podijeljen je na neukrašeno postolje i zonu friza visoku 2,30m, a okrunjen je izbočenim zupčastim vijencem. Na zapadnoj strani, otvoreno stubište široko gotovo 20 metara ulazi u plato koji je približno četvrtastog tlocrta, pružajući pristup kolonadi koja u potpunosti prekriva gornju površinu.

Vitki jonski stupovi stoje na ljevanim postoljima i nose vijenac koji originalno sadrži brojne izbočene ukrase – figure bogova, grifona (mitološka bića s orlovskom glavom i krilima te lavljim tijelom) kentaura (mitološka bića s ljudskom glavom i prsima i konjskim tijelom) i konja.

Friz koji je 120 metara dugačak i izdubljen u dubokom reljefu, posvuda je okružen platoom osim sa zapadne strane gdje je prekinut otvorenim stubištem. S iznimkom friza hrama Partenona iz Atene, to je najdulji neprekinuti reljefni prsten sačuvan iz starogrčkog svijeta. Njegova tema je bitka između bogova i golijata. Mitološki događaj koji je odabran za dekoraciju oltara aludira na sukob Pergamonskih kraljeva s Galaćanima. Više od 100 likova natprirodne veličine prikazano je u dramatičnim scenama međusobne borbe; i bogovi i golijati slikovito su prikazani u položajima iznimnog fizičkog napora. Poraz golijata posebno je prikazan mentalnom boli i patnjom, a samo iskustvo patnje vrlo je vjerodostojno.



Istočni friz Pergamonskog Oltara (detalj); Zeus u borbi s divovima 164-156 godina p.n.e.
Mramor; visina (friza) 2.30m
Zeus, vrhovni bog s Olympa, koji skuplja oblake, šalje kišu i baca munje, zajedno s orlom bori se s glavnim golijatom Porphyrionom i dva mlada golijata.



Likovi koji ukrašavaju zid s bočne strane stubišta prikazuju kako su autori mitološku bitku prilagodili arhitekturi oltara. Bogovi su natjerali golijate uvis uz stepenice u najudaljeniji kut.
Na sjeveru, morski bogovi dominiraju bitkom; ovdje su Doris i Nereus, Oceanus i Tethys dok su na sličnom mjestu, ali na suprotnoj strani prikazani Amphitrita i njezin sin Triton.
Prirodno okruženje ovih bogova, ocean, svugdje je očit: mokra se odjeća priljepila za njihova tijela ili pada u teškim naborima, Nereus nosi riblju kožu na glavi, a čizme koje nosi Doris napravljene su od riblje kože i peraja.



Detalj s Glavnog Friza, Pergamonski Oltar, Nyx, božica noći
164-156 godine p.n.e.
Mramor: visina (friza) 2.30 metara

Oko identifikacije ovog veličanstvenog lika božice na sjevernom frizu još uvijek se vode mnoge rasprave. Ona snažno poput oružja zabacuje vazu s omotanom zmijom oko nje. Pažljivo oblikovano lice s kosom skupljenom na vrhu glave daje joj izgled djevojčice. Njezine pomno izrađene sandale vidljive su ispod ruba odjeće koja dopire sve do gležnja, a ogrtač koji leprša sa strane i iza nje dijagonalno je pričvršćen preko njezinih grudi.



Miletuški ulaz u tržnicu
Otprilike 120. godina n.e.
Mramor; visina 16.68m

Ulazna vrata pronađena u gradu Miletusu jedan su od najpoznatijih primjera romanske fasadne arhitekture. Nekoć su služila za pristup južnoj gradskoj tržnici; trg ispred njih  bio je uokviren s druge dvije strane helenističkom gradskom vijećnicom i ukrasnom trokatnom fasadom nimfaeuma. Kad je car Justinijan smanjio područje grada i napravio od njega utvrdu 538 godine p.n.e., ulazna vrata u tržnicu bila su ugrađena u zidine grada. Negdje prije 1100. godine potres je uništio zidine. Između 1903. i 1905. godine njemački arheolozi pod vodstvom Theodora Wieganda i Huberta Knackfußa iskopali su većinu dijelova spomenika koji je kasnije rekonstruiran u Pergamon muzeju u prirodnoj veličini i uporabom, većinom, originalnog materijala.