Trgovine delicijama ili slatkišima obiluju proizvodima koji su tipično provansalski, gotovo da ne nude ništa uvozno, i uz sve nude priču, naravno marketinšku, pa ipak osmišljenu i vrlo uspješnu. Tako nam se naprimjer dogodilo da naprosto ne uspijevamo u niti jednom lokalnom restoranu dobiti neko internacionalno jelo, što smatram izvrsnim načinom promocije zemlje ili određenog kraja. Apsolutne delicije od povrća, mesa ili ribe sve do jedne nose neki lokalni način pripreme, začinjena su naravno čuvenom mješavinom provansalskih trava i začina i uz to imaju vrlo zvučna, dugačka imena – poput „Pačja prsa u cherriju i medu na pjenici od rukole sa okruglicama od krumpira i komorača“. Provansa odiše čudesnim spojem svega što joj je dato zemljopisnim položajem, bogatom povješću ali i marljivim radom njenih stanovnika.

Smještena je u jugoistočnoj Francuskoj koja leži na Sredozemnom moru, a dio je administrativne regije Provence-Alpes-Cote d,Azur. Dobila je ime po tome što je bila prva rimska provincija izvan Italije. Moćni Rim tako je i ovdje ostavio mnoštvo tragova od kojih su velik broj spomenici nulte kategorije, te tako dijelom osigurao današnju nevjerojatnu turističku navalu. Rimsko doba udarilo je i pečat današnjim brojnim uzgajivačima vinove loze pa smo tako u jednoj vinariji naišli na vina koja se proizvode klasičnim načinom iz rimskog doba, prešaju u ogromnoj replici rimske preše, dijelom rade sa morskom vodom i mogu se kupiti u malim amforama.

Mene su osobno u Provansi, između ostalog, fascinirala vrata i prozorski kapci, pa sam ih tako neumorno bilježila foto aparatom, a o ljupkosti, eleganciji ili drevnosti istih prosudite sami u ovom mnoštvu ideja.

Na dan berbe i početak prerade dolazi na tisuće domaćih i stranih turista vidjeti kako uposlenici i pomagači u rimskim togama peru noge i zatim gaze grožđe u velikim kacama te ga uz pomoć kompliciranog sustava kamena i užadi prešaju i dragocjenu tekućinu spremaju u  kamene posude. Dovitljiva atrakcija o kojoj posjetioci mogu pogledati film, degustirati vino iz centilitarskih čašica i onda birati između tri vrste, od kojih je jedna rađena sa morskom vodom, jedna sa medom i jedna sa lavandom, pun je pogodak u komercijalnom pogledu ali donosi priču sa smislom i tradicijom.

Provansa je bila naseljena još od pretpovijesnih vremena, pa paleolitna nalazišta sežu čak 900.000 godina u prošlost a smještena su duž Azurne obale, dok su ostaci iz brončanog doba pronađeni na 2000 metara nadmorske visine, u departmanu Alpes-Maritimes, gdje je smješteno vanjsko svetište sa čak 40.000 kamenih rezbarija. Grčki pomorci iz Male Azije počeli su dolaziti na obale Provanse u 7. stoljeću prije Krista i osnivati skladišta (emporije) za trgovanje sa lokalnim stanovništvom. Prvo stalno grčko naselje bila je Massalia, preteča današnjeg Marseilla. Massalia je postala jedno od glavnih trgovačkih središta antičkog svijeta, pa su tako odavno postavljeni temelji danas, diljem svijeta čuvenog, lučkog grada. Uz to osnovali su i kolonije Nicoea (danas Nica) i Rohanousia (danas Arles). Iza Grka u Provansu su stigli Kelti, prvo Liguri a onda  Gali, također diljem svijeta poznati po priči o malom galskom selu koje je usred rimskog carstva zadržalo autonomiju zahvaljujući svojim stanovnicima Asterixu, Obelixu, smotanom druidu i inim likovima iz tog duhovitog stripa. Stanovali smo blizu Apta smještenog na negdašnjoj glavnoj rimskoj cesti koja je vodila u unutrašnjost i, iako smo posjetili sva veća mjesta od značaja, najdraži trenuci bili su nam lutanja od sela do sela koja su brojna, raznolika i koja zapravo odražavaju duh i dah Provanse.

Provansa zahtjeva puno vremena i ne može se doživjeti u par dana. Da biste dobro upoznali barem jedan manji dio potrebno je više tjedana, bez pretjerivanja. Posjetioci koji uspiju shvatit bit razgledavanja i uživanja najčešće se pasionirano vraćaju godinama, provode u njoj cijele godišnje odmore i obilaze je po područjima kojih je ukupno osam - od dva velika grada Marseillea i Nice, primorskih ljetovališta, do brdskih krajolika, jezera i kanjona u unutrašnjosti. Neki krstare cijelom Provansom  obilazeći je tematski - jednom, sela, drugi puta dvorce, treći puta parkove prirode ili čuvene provansalske vrtove ili idu turama, vina, gastronomije, lavande. Neki pak ciljano hodočaste u brojne crkve, opatije i kapelice a drugi u znana jet set odredišta poput Monaca, St. Tropeza, Antibesa ili Cannesa. Provansa se može razgledavati i putevima shoppinga, noćnog života, plaža i vodenih sportova ili pak tragovima znamenitih slikara. Za Provansu je potreban samo mali dašak hedonizma i mrvičak znatiželje i već ste se izgubili u prvobitnim namjerama. Čudno je kako Provansa poput Toskane uspijeva namiriti sve te različite grupe putnika namjernika i k tome zadržati brojna mjesta nedirnute i divlje prirode, čist okoliš i ekološku proizvodnju.

Moj odabir i sugestija važnih točaka u Provansi bio bi  veliki kanjon Verdon, jedan od najljepših prirodnih fenomena u Provansi, Camaraque – područje prostranih laguna koje nastanjuju ptice rodarice i ravnice u kojima obitavaju crni bikovi, rimski Arles, kozmopolitski Aix-En-Provence u kojem je slikao Paul Cezanne, opatija Senanque o kojoj pišemo u ovom broju u rubrici sakralne arhitekture, nezaobilazan Avignon sa papinskom palačom, te nekad, vjerujem prekrasno, ribarsko mjesto St. Tropez makar da biste vidjeli još pokoju žarko obojenu ribarsku brodicu koja nesigurno pluta među skupocjenim jahtama.
No, kao što sam napisala na početku odlomka, to su važna mjesta a nezaobilaznim smatram niz pitoresknih sela u kojima čovjek poželi preseliti se u Provansu bar na neko vrijeme.
U nastavku je samo mali broj i dio onih sela koje smo u ovom posjetu uspjeli obići.