Možda je dobro prisjetiti se da je tapeta od davnina prestavljala luksuzan način presvlačenja golih, hladnih i visokih zidova u dvorcima i plemićkim kućama. Ona je u, često predimenzionirane, prostore unosila dašak topline i intime. Gotovo da nema dvorca koji nije bio opremljen tapetama izrađenim od najfinijih tkanina, a uzorci su često bili povezani sa zavjesama, dekorima pa i presvlakama namještaja.


Dapače sobe i saloni bili su imenovani prema boji, uzorku ili dekoraciji koja ih je resila. Tapete su kao i dekor sobe bile usklađivane sa namjenom prostorije, pa su tako posebno nježni motivi krasili ženske odaje, jače boje i «čvršći» uzorak muške sobe a izuzetno elegantni i bogati, rukom vezeni motivi na svilenim podlogama, balske dvorane i prostore za audijenciju.



Iz toga jasno proizlazi da svijet nije otkrio ništa novo nego je u sjajno, tehnološki obogaćeno ruho, odjenuo staru ideju. No to ni u kom slučaju ne umanjuje plemeniti dah koji tapeta unosi u svaki prostor gdje se primjeni.
Da pojasnim koliko, kako i na koji način je tapeta već dugo vremena prisutna svugdje pa i na našim prostorima za kraj ovog teksta citiram odlomak iz «Diogeneša» Augusta Šenoe;



«Bilo je podne. Koso padahu sunčane zrake kroz visoke prozore na fino izrezane parkete velike sobe u kući Sermažičinoj preplićući svoje zlato kroz dugačke zavjese i kradući se kroz tamnorujne tapete, u koje su zlatni ljiljani tkani bili.»
Le Corbusier je 1925. proklamirao trend – Volimo jednostavno i pročišćeno - no čak se i njemu, kao poznatom neprijatelju svega dekorativnog, učinilo da su prazni zidovi ipak prepusti, te je i dizajnirao svoju kolekciju monokromatskih tapeta. Nešto ranije Weimar Bauhaus grupa pustila je na tržište svoju „Minimalističku liniju Bauhaus tapeta“ koju su odlikovali inovativni teksturalni efekti.



Nakon tužne sudbine tapeta zadnjih tridesetak godina prošlog i početka novog stoljeća kada su smatrane beživotnim, nemaštovitim i estetski neprikladnim djelom interijera, tapete se vraćaju u velikom stilu potiskujući sve druge zidne obloge.
Dizajnerska imena poput Ulfa Moritza, Karima Rashida i mnogih drugih vraćaju tapetama stari sjaj uz pomoć novih tehnika i optičkih efekata.